Participacija se kao zadatak danas postavlja pred gotovo sve aktere u polju kulture. Podržavaju se programi koji su sudionički koncipirani i izvedeni, u kojima se radnici-ce u kulturi obraćaju i posvećuju onima koji se percipiraju kao izvan kulture, kako bi ih uključili u nju. O čijoj kulturi je pritom riječ i kako razriješiti hijerarhijski odnos između njih koji je preduvjet za participaciju, ilustriram na dva primjera, jednom umjetničkom festivalu i jednom sociološkom istraživanju.
Ukoliko je težnja kulturnih radnika-ca prosvjetiteljska, da one „izvan kulture” educiraju o toj kulturi, uvedu ih u prakse koje su im nepoznate, približe im sadržaje koji su im nedostupni, nauče ih jeziku kojim se ne služe, onda taj pristup, kao i svaki pedagoški čin, sadrži zamku koju je lijepo artikulirao Jacques Rancière: „Nekomu nešto objasniti ponajprije znači pokazati da taj netko to ne može sam shvatiti. Prije nego postane pedagoški čin, objašnjenje je pedagoški mit, priča o svijetu podijeljenom na učene i neuke duhove, zrele i nezrele duhove, one koji su sposobni i nesposobni, inteligentni i glupi. Podvala koja obilježuje onoga koji objašnjava sastoji se od dvostruke početne geste. S jedne strane, on proglašava apsolutni početak: tek sada počinje čin učenja. S druge, na sve stvari koje treba naučiti on baca veo neznanja preuzimajući na sebe zadatak da ga skine. Prije njega, mali je čovjek tapkao nasumce, nagađao. Sada će naučiti.”i Kako se izmaknuti tom hijerarhijskom odnosu koje je inherentan svakom pedagoškom činu, kako izbjeći toj podjeli na učene i neuke, zrele i nezrele, sposobne i nesposobne? Luca Ricci, kazališni redatelj i dramaturg, osnivač Kilowatt festivala suvremenog kazališta u malom mjestu Sansepolcro u Italiji, 2006. godine je mještanima povjerio selekciju dijela predstava za Festival, i nazvao ih Vizionariii. Od tada do danas Vizionari svake godine nekoliko mjeseci pregledavaju 300-tinjak snimaka predstava suvremenog kazališta iz cijelog svijeta i kroz razgovore odabiru njih 10-tak koje budu predstavljene na Festivalu. Luca Ricci se ne upliće u njihov rad, tek im povremeno sugerira pitanja kao smjernice za razmišljanje: o razlici između kazališta i zabave, o odnosu kazališta i života… Kroz redovne sastanke mještani jedni drugima trebaju obrazložiti svoje odabire, što im se kod konkretnih predstava svidjelo a što nije, i još važnije, zašto im se nije ili jeste nešto u njima svidjelo. Na taj se način, suočeni tj. doslovno zasuti količinom materijala kojeg pregledavaju i o kojem raspravljaju, sami upoznaju sa suvremenim kazalištem, njegovim jezikom i formatima, te uspostavljaju relacije (i one vrijednosne) unutar tog za njih novootkrivenog univerzuma.
Drugi primjer razrješenja odnosa između onih “unutar” i “izvan” kulture i s time povezanim sudjelovanjem odnosno participacijom nudi istraživanje sociologa Andrew Milesa u kojem se kultura razumije kao socijalizacijska praksa kroz koju se u socijalnoj interakciji uspostavljaju vrijednosti i oblikuje identitet društvene grupe. U petogodišnjem istraživačkom projektu Understanding everyday participation – articulating cultural valuesiii Miles je sa suradnicima-cama istražio kako, u čemu i gdje ljudi sudjeluju, koje motive i značenja vezuju uz sudjelovanje, kako se zajednice formiraju, povezuju, dijele ili obnavljaju kroz sudjelovanje i koliki je značaj mjesta u tom procesu. Sugovornike-ce su potražili među volonterima, sudionicima dobrotvornih akcija, izvođačima na lokalnim proslavama, članovima društvenih klubova, polaznicima učilišta za treću dob…Pažnja je posvećena svakodnevici onih koje kulturni sektor percipira kao kulturno neaktivne, tj one koje tek treba uključiti u kulturu. Kroz 323 dubinska intervjua utvrđeno je kako sugovornici-ce itekako participiraju u kulturi shvaćenoj kao zajedničko kreiranje vrijednosti i identiteta zajednice.iv Tako shvaćena kultura obuhvaća širok raspon aktivnosti, od sporta, glazbe, druženja u kafićima i pubovima, sudjelovanja u lokalnim manifestacijama i nije uvjetovana niti je u nužnoj vezi s institucionalnim oblicima kulture odnosno umjetnosti. Njih Miles prepoznaje kao one koji podržavaju i u službi su sustava vrijednosti vladajuće klase a uključivanje publike u takvu kulturu vidi kao utvrđivanje njihove superiorne pozicije. Umjesto promoviranja jedne i nacionalne kulture kako ju razumiju elite, Miles zagovara pluralizam kultura različitih društvenih grupa koje svoj sustav vrijednosti kreiraju kroz socijalnu interakciju najčešće unutar lokalnih okvira gradske četvrti, naselja, kluba ili slično. Umjesto kulturne politike koja će one druge uključiti u (danu im) kulturu, potrebno ih je kroz obrazovne, socijalne i ekonomske mjere učiniti sukreatorima svih segmenata društvenog života, pa tako i kulture.
Ova dva primjera nude različito poimanje kulture i participacije u njoj. Participacija u kulturi ne može biti nadomjestak za participaciju u ostalim sferama javnog života, ali ju može potaknuti, ili osvijestiti potrebu za njom. Možda će oni koje ostatak društva sustavno isključuje, zanemaruje, omalovažava i tlači, ohrabreni za sudjelovanje u kulturi, spoznati svoje pravo da sudjeluju i u ostalim područjima javnog života? Nada je to čije ostvarenje traži širu društvenu mobilizaciju.
Maša Štrbac
Naslovna fotografija: projekt Zidne novine u Kninu / Demokratizacija kulture sjećanja: učenici-ce Srednje škole Lovre Montija u Kninu slušaju sjećanja starijih sugrađana-ki na život u Starom gradu, koja će obraditi i urediti za objavu u Zidnim novinama. Organizatori: Otvoreni likovni pogon s Udrugom Porta Knin i partnerima: Srednjom školom Lovre Montija, Knin i Narodnom knjižnicom, Knin.
i “Učitelj neznalica – Pet lekcija iz intelektualne emancipacije“, multimedijalni institut, Zagreb 2010., s francuskog preveo – Leonardo Kovačević, poveznica: https://monoskop.org/images/2/2a/Ranciere_Jacques_Ucitelj_neznalica_Pet_lekcija_iz_intelektualne_emancipacije.pdf , pristup: 21.1.2020.
ii https://blog.otvorenilikovnipogon.org/vizionari-italija/
iii http://www.everydayparticipation.org/
iv Dio istraživanja proveden je u selu Peterculter u Škotskoj, a kratki prikaz metodologije i rezultata je dostupan na blogu Otvorenog likovnog pogona, poveznica: https://blog.otvorenilikovnipogon.org/artikulacija-kulturnih-vrijednosti-kroz-sudjelovanje-u-zivotu-zajednice-peterculter/